Zdvajanje nad lomom Američkog eksperimenta

Submitted by Ivan Turkalj on ned, 10/29/2017 - 15:28

Timothy Egan, pisac i kolumnist New York Timesa, u svom članku (arhivirana verzija) objavljenom prošli tjedan zdvaja nad lomom, kako on kaže, Američkog eksperimenta. Pod tim pojmom podrazumijeva stvaranje nacije metodom lonca za taljenje (engl. melting pot), a lom vidi u povratku tribalizma i izdvojenih identiteta u američko društvo. No on gadno maši u nekoliko točaka.

Prvo, on indirektno optužuje Trumpa za to što se događa, iako je rasad jedinstvene nacije u "manjine" i "većinu" počeo puno prije i to na društvenim odjelima američkih sveučilišta gdje je politika identiteta bila pomno razrađena da bi onda bila katapultirana u širu javnost. Te su kontroverzne i za američku naciju toksične ideje bile prenošene studentima (osobna mišljenja nekih profesora bila su prenesena studentima kao činjenica koju treba usvojiti) koji su ih onda odnijeli u medije, institucije, organizacije i cijelo društvo. Sad su te ideje postale mainstream. Američka nacija kako je on doživljava nikada nije bila do kraja izgrađena kako treba, iako se može pretpostaviti da je svoj "peak" doživjela netom nakon Drugoga svjetskoga rata, 50-tih godina, kad je bila simbol slobodne nacije.

Dok optužuje Trumpa, on hvali Obamu, ali činjenica jest da je baš u doba Obame politika identiteta postala općepoznata i općeprihvaćena: generalno ne-bijelci (specifičnije, ne-WASP) populacija počela je Demokratsku stranku doživljavati kao svoju, dok je većina bijele (WASP) populacije počela doživljavati GOP kao svoju stranku. Pri tome je postojala svjesna intencija Demokrata da anti-bjelačkom politikom identiteta privuku te "manjine" na svoju stranu, da ih utvrde kao svoj elektrorat. Obama, kao predstavnik te intencije Demokrata, je definitivno bio dobar govornik i lijepo je govorio, ali njegova glavna politička strategija jest bila dobrim dijelom i politika identiteta. On definitivno nije učinio ništa da politiku identiteta suzbije, čak suprotno.

Autor kaže: "This is President Trump’s legacy". Ne, Trump se u američkoj politici pojavio tek kad je politika identiteta uhvatila maha, ali je Trump bio na nekoj vrlo blagoj razini "bijeli Obama" koji je zaigrao na kartu bjelačnog identiteta na isti način kako su Demokrati igrali na kartu praktično svih drugih identiteta. (Treba naglasiti da, unatoč drami stvorenoj od medija, Donald Trump uopće ne zagovara pro-bjelačke politike, štoviše čak ne podržava ukidanje anti-bjelačke afirmativne akcije.) Tek su tad Demokrati shvatili da politika identiteta ima i drugu stranu, tj. da na istu kartu mogu odigrati i Republikanci.

On sasvim zanemaruje mehanizam i idejnu podlogu tog Američkog eksperimenta, a to je prije svega integrativni američki građanski nacionalizam; to nije nacionalizam kao šovinizam ili nekakav politički hegemonizam, a nije ni ono što se kod nas u Hrvatskoj naziva nacionalizmom obzirom da nije zasnovan na zajedničkom etnicitetu i zajedničkoj povijesti. Taj građanski nacionalizam je politička ideja izgradnje nacije temeljene na određenim vrijednostima koja ima integrativnu snagu, da došljaka brzo pretvori u Amerikanca dajući mu snažan osjećaj pripadnosti bez obzira odakle on dolazi, te da bude iznad partikularnih etničkih ili rasnih identiteta. Drugim riječima, da sve stanovnike ujedini u jedan identitet. Upravo taj integrativni građanski nacionalizam slijep na boju (engl. colour-blind) je degradiran od strane američke intelektualne ljevice i sad imamo to što imamo.