Vizija

Naš pokret se bori za društvo koje štiti i njeguje osobne slobode iznad svega te za ekonomski poredak zasnovan na slobodnom tržištu, za društvo koje nije opterećeno glomaznim i parazitskim državnim aparatom i za društvo koje nije opterećeno dužničkim ropstvom. Naš pokret nije partikularan i ne cilja na pojedine društvene skupine, već zagovara rješenja koja omogućuju slobodu i prosperitet svakog pojedinca u društvu.

Osobne slobode

Od Antičkog svijeta do danas, slobodna društva su uvijek imala veću razinu prosperiteta i sretnije pojedince od neslobodnih društava. Slobodna društva su također bila i ostala motori razvoja ljudske civilizacije. Slobodna društva modernog doba su nastala u dvije velike revolucije: u Američkom ratu za nezavisnost i u Francuskoj revoluciji. Dokumenti na čijem su temelju bile provođene te revolucije ostaju relevantni do danas, te je Zakon posvećen očuvanju vrijednosti zapisanih u Deklaraciji Nezavisnosti i Deklaraciji o pravima čovjeka i građana. Bez obzira na stoljeća koja nas razdvajaju od dana nastanka ovih dokumenata, smatramo da su vrijednosti zapisane u njima svevremenske i vrijede i danas.

Stav je Zakona da vladavina prava vrijedi jednako za sve pojedince u društvu; zakoni države nikada ne smiju selektivno kažnjavati niti nagrađivati određenu skupinu građana. Zakoni države moraju biti pisani tako da budu jednostavni i jasno razumljivi svim građanima te da ne podrazumijevaju posebna nepisana pravila i izuzeća.

Svaki je čovjek rođen slobodan i svaki čovjek rođenjem stječe prava koja mu ne može oduzeti niti jedan zakonski propis. Ta prava uključuju:

  • pravo na život
  • pravo na slobodu
  • pravo na samoobranu
  • pravo slobode govora i mišljenja
  • pravo na samoodređenje
  • pravo na slobodu religije i slobodu od religije
  • pravo slobodnog kretanja
  • pravo na mirno okupljanje
  • pravo na slobodu političkog i ekonomskog udruživanja.

Svaki je čovjek slobodan da uživa u ovim pravima, i svaki je čovjek slobodan da sam, kao odrasla osoba, odluči hoće li snositi posljedice konzumacije bilo kojeg od ovih prava. Naš pokret je glasan i beskompromisan u obrani gore navedenih prava.

Državni aparat Republike Hrvatske (i svih država Europske Unije i bivše Jugoslavije) je postao glomazan, nametljiv i antislobodarski u svojoj srži. Niti jedan državni aparat u državama bivše Jugoslavije više ne služi društvu, već je postao jedini gospodar naših života. Razmotrimo tek neke od mnogih slučajeva nametljivosti državnog aparata.

Prisluškivanje razgovora slobodnih pojedinaca od strane obavještajnih službi, praćenje osobne (elektroničke) pošte od strane države je moralno nedopustivo. Smatramo da svaki pojedinac ima pravo na privatnu komunikaciju i svako praćenje privatne komunikacije mora biti zakonski nedopustivo.

Isto tako, svaki pojedinac bi morao imati slobodu odabrati gdje će i na koji način školovati svoje dijete. Danas takvu slobodu nema gotovo nitko, budući da trenutni zakoni aktivno guše svaki oblik privatnog školstva te je privatno školstvo kao rezultat takvog uređenja privilegija isključivo najbogatijih ili politički najpodobnijih članova društva. Za ostatak društva, školovanje djece je čista lutrija kojom upravlja kafkijanski sustav na kojeg pojedinac nema i ne može imati ikakav utjecaj. Smatramo da je ovo velik problem jer definira kompetencije i ideološko određenje budućih članova društva.

Apsurdi i kafkijanska jeza se provlače svim ostalim porama našega društva, a glomazni državni aparat se pretvorio u ništa drugo doli u dijelitelja milodara i obroka ropstva. Ovako glomazan sustav, naravno, hranimo svi mi kroz bezobrazno visoke poreze svih vrsta i kroz apsurdne parafiskalne namete. Naše pitanje svakom čitatelju ovoga teksta je jednostavno: želite li i dalje hraniti ovakav sustav, sustav koji Vas smatra neinteligentnim i nesposobnim za samostalan život, ili pak želite živjeti u slobodnijem i prosperitetnijem društvu, gdje ste sami potpuno odgovorni za svoju dobrobit?

Ukoliko je Vaš odgovor ovaj potonji, Zakon se bori upravo za Vas i poziva Vas ovim putem da se pridružite u borbi.

Zakon se zalaže za svaku inicijativu koja štiti osobne slobode i prava, te mogućnost da svaki pojedinac živi na način koji najbolje odgovara njemu i traži sreću na način koji sam odabere. Zakon će se također boriti protiv svakog ograničavanja osobne slobode i prava, te protiv svake zaštite jedne skupine građana nauštrb druge od strane državnog aparata.

Ekonomske slobode

Državni je aparat stvorio gotovo nemoguće uvjete za životni napredak prosječne osobe. Ukoliko ste se rodili kao siromašan čovjek, velika je vjerojatnost da ćete čitav svoj život provesti kao siromašan čovjek, bez obzira koliko naporno radili i zaradili. Država će vam ionako kroz poreze i davanja uzeti većinu prihoda koje zaradite.

Prema istraživanju američke Zaklade Heritage, Republika Hrvatska danas pripada krugu ekonomski najneslobodnijih zemalja svijeta, u istoj kategoriji kao i Uganda, Burkina Faso, Gabon, Grčka i Sierra Leone. Glomazni državni aparat, nepovezana ministarstva, neuređene zemljišne knjige, porezna represija, fiskalna politika koja se često mijenja, fragmentirana javna uprava, neusklađenost lokalne, županijske i državne vlasti samo su neki od razloga zašto poduzetnika na našim prostorima ima jako malo i zašto inozemnih investitora praktički nema. Veliki broj zakona, ali ne i svi, doneseni su u dobroj namjeri, ali ovakav pravni okvir u kojem živimo danas služi samo i isključivo očuvanju statusa quo, ubijajući svaki napredak i gušeći svaki tračak prosperiteta.

Zakon se zalaže za manje poreze i jednostavnija fiskalna pravila, kako bi pojedincima i njihovim obiteljima ostajao veći dio prihoda. Smatramo da je svaka odrasla osoba samostalna i sposobna sama upravljati svojim bogatstvom. Svaki pojedinac koji svoj rad na slobodnom tržištu zamjenjuje za novac mora moći zadržati najveći dio zarade za sebe i koristiti taj novac točno onako kako smatra da je u njegovom najboljem interesu. To je put ka osobnom napretku te posljedično napretku čitavog društva.

Zakon se zalaže za niske i fiksne stope poreza. Progresivni porezni razredi ne štite nikoga te destimuliraju i radnike i poslodavce, a korist od progresivnih poreza na kraju ima samo i isključivo državni aparat, i to samo kratkoročnu korist. Zamrzavajući poreze i porezne stope stvorio bi se predvidljivi porezni sustav u kojem bi poslodavci i poduzetnici lako mogli planirati budućnost svojih poslova, čineći Republiku Hrvatsku poželjnijim mjestom i za ulagače i za radnike.

Ekonomski rast koji nije zasnovan na dugu

Trenutni dug Republike Hrvatske iznosi preko 280 milijardi kuna, što je oko 40 milijardi dolara. To znači da svaki stanovnik Republike Hrvatske (uključujući djecu i umirovljenike) duguje oko 66 tisuća kuna, a svaki zaposlenik oko 180 tisuća kuna. Kada se taj dug raspodjeli na radnike u realnom sektoru, ta brojka premašuje 300 tisuća kuna duga po zaposleniku. Takvo stanje je neodrživo.

Čitava Jugoslavija, od Slovenije do Makedonije, bila je dužna 15 milijardi dolara u trenutku kada se raspala. Danas samo Republika Hrvatska duguje 40 milijardi dolara, a sve zemlje bivše Jugoslavije duguju zajedno preko 150 milijardi dolara.

U ovom trenutku moramo priznati sami sebi da živimo nerealno visokim standardom, održavamo političku kastu na životu otplaćujući dugove svojim radom, radom naše djece, vjerojatno i radom naših unuka. Vrijeme je da se proračun Republike Hrvatske svede u realne okvire, prestane živjeti na dug, a jedine Vladine investicije budu otplate duga.

Prosperitet svake države mora biti vezan uz realno bogatstvo koje zemlja ima, a ne uz virtualno bogatstvo i dug. Sve naše autoceste koje smo “mi izgradili” još uvijek nismo otplatili, i još uvijek to  nisu naše autoceste, sve javne investicije su financirane na dug, a u realnosti zapravo jedva možemo pokrivati hladni pogon glomaznog državnog aparata kojeg imamo danas.

Vrijeme je da masivno srežemo rashode našeg proračuna, otplatimo dug, a investicije prepustimo tržištu.