Uloga države u kontekstu granica i imigracije

Submitted by Karlo Krnić on pon, 07/24/2017 - 23:41

Reteriranje Branimira Perkovića na Liberal.hr-u na ranije objave Marija Nakića na istom portalu ustvari nije odmak od progresivnih ideala iako na prvu djeluje kao prihvatljiv kompromis između slobodnotržišnih otvorenih granica i uloge države u kontekstu granica/imigracije. Ovdje se prvenstveno radi o progresivnoj apologetici, a tek posredno o slobodnotržišnoj, jednako kao kada se u raspravi o razlikama u muško/ženskim plaćama rasprava vodi u kontekstu dokazivanja da razlika ne postoji umjesto da se argumentira sama ideja razlike kao posve legitimne (to bi bila apologija koja bi prvenstveno zastupala slobodnotržišnu poziciju).

Ukidanje socijalne države ostavilo bi tržištu (pojedincima i tvrtkama) ogroman kapital tj. pozamašan udio BDP-a već prema tome koliko je država dotad trošila za socijalne usluge koji bi (nema sumnje) djelovao iznimno povoljno po gospodarski rast. Snažna ekonomija u gospodarskom uzletu svakako bi privukla i brojne imigrante od kojih bi (vjerujem) većina došla pošteno zaraditi. Ovo je situacija nalik današnjoj imigraciji stanovnika Južne Amerike u Sjedinjene Američke Države. Kao i u tom slučaju, a pogotovo u slučaju imigranata iz Afrike i Bliskog Istoka, razvidno je da, čak i ako pretpostavimo da je 0% imigranata došlo zbog parazitiranja, će imigranti kroz demokratski proces projicirati vlastite mentalitete te kulturološke i civilizacijske obrasce koji nisu kompatibilni sa domicilnom kulturom. Iluzorno je za očekivati da će narodi Afrike i Bliskog Istoka podržavati jednake društvene politike kao i domicilno, pretežno protestantsko stanovništvo.

Ovakva iluzija može trajati dok je domicilno stanovništvo u većini, ali, kako gubi relativni udio u demografiji, tako se (konkretno u SAD-u) rastače protestantsko tkivo čije vrijednosti prevladavaju. Sve imigrantske skupine u SAD (izuzev Vijetnamaca) glasaju za veću državnu ulogu gotovo u svim segmentima. U trenutku kada imigrantske skupine skupe dovoljnu većinu u kontekstu demokracije prevladat će njihove vrijednosti. Tada se mijenja (gubi) i kulturološki i ekonomski obrazac koji je do tog trenutka vrijedio. Stoga je preventivna akcija u vidu rigorozne i diskriminatorne imigracijske politike nužan preduvjet očuvanja slobodnog društva i tržišta. Takva reakcija svakako predstavlja kršenje načela otvorenih granica, ali ne kršenje tih načela nije opcija; ili će se prekršiti preventivno kako bi se u dugom roku očuvala slobodno društvo i tržište ili će se vremenom prekršiti i zauvijek izgubiti kada u demokratskom procesu prevladavaju one skupine koje se zalažu za veću ulogu države.

Ukoliko se ne prihvati empirijska realnost iz koje je razvidno da su različiti narodi u različitoj mjeri kompatibilni sa slobodnim društvom (konkretno, nije realno očekivati da će Nizozemac i Kenijac u slobodnom društvu imati iste ili slične glasačke preferencije), tada u ime političke korektnosti štujemo Progres i podrivamo razvoj slobodnog, mirnog i prosperitetnog društva.