Slijep kod zdravih očiju

Submitted by Vedran Miletić on sub, 09/30/2017 - 19:58

Ovih se tjedana, uz dramu oko parlamentarnih izbora u Njemačkoj, terorizam i Katalonski referendum o neovisnosti, kroz novosti provlačila još jedna priča, nama nešto bliža i svakako vrijedna komentara. Ta priča počinje intervjuom Borisa Jokića, bivšeg voditelja kurikularne reforme, za N1 HR, povodom kojeg je izjavio i sljedeće:

Nema prijepora oko reforme. Bacaju se klipovi da postoje ideološki razmjeri, ja ih ne vidim.

Neopreznom promatraču procesa kurikularne reforme moglo bi se učiniti da je zaista tako. Međutim, Borisu Jokiću ovo nije prvi put da eksplicitno ignorira ideološka pitanja praveći se pritom odvojen od svake ideologije, o čemu smo već progovorili na Zakonu u jednom od prethodnih članaka o kurikularnoj reformi. Neizjašnjavanje oko ideoloških pitanja u Hrvatskoj postoji i neovisno o Jokiću i nije nova pojava, što je dobro opisao Goran Vojković u kultnom članku o "reformama" i "reformskoj vladi", pritom rekavši sljedeće (istaknutost pojedih dijelova je moj dodatak):

Isto tako – „reformska vlada“. U kojoj bi bili svi. I sve dogovarali. Praktično bez oporbe. O čemu bi se dogovarali? Lijevo, desno ili nešto treće? Ili, uglavnom ništa, sastanci svaki dan? U kojem smjeru reforme? Zaposlenost? Po koju cijenu? Reforme uprave s kojima će se svi složiti? Ne budimo naivni – o „reformskoj vladi“ pričaju oni koji nemaju pojma ili oni koji skrivaju svoju ideologiju. A zašto skrivaju? Možda zašto što znaju da građani ne bi baš prihvatili ono što pričaju, ukoliko bi iskreno rekli?

Razmotrimo koja točno od ideloških pitanja Boris Jokić opetovano ignorira i, kad se nehotice izjasni oko stavova koje ima, kako se izjasni.

Jokić na Petom danu 28. travnja 2017.

Prvi relevantan izvor je Peti dan od 28. travnja 2017. u kojem se govorilo i o Maršu za politizaciju znanosti (poznatom van Zakona i pod lažnim nazivom Marš za znanost). Tema koja nas zanima je druga po redu i Jokićev dio počinje na 26:51. Kaže:

Ovako, znači ja jesam podržao i sa svojom obitelji sam marširao u subotu na Dan planeta Zemlje zajedno sa svojim kolegama iz še..., kolegama i ljudima iz šesto gradova iz preko sto zemalja svijeta, marširao sam između ostaloga zato, ne zbog politizacije ovog procesa, ne zbog ovih stvari koje si ti navela, nego zbog sljedećih stvari.

Jokić nastavlja recitiranjem ljevičarskog narativa s kojim se velik dio ljudi ne slaže isprepletenog s vrlo općenitim načelima s kojima se gotovo svi slažu. (Argumenti koje Jokić nudi nisu originalni i već ih je Patrik Nikolić obradio na Zakonu u članku Dan poslije Marša za politizaciju znanosti.) Nakon eksplicitnog pitanja od strane Marije Selak o politizaciji, Jokić ponovno odbija diskutirati sadržaj politizacije i nastavlja sa svojim narativom. Nino Raspudić i Luka Popov daju dodatne argumente, a Jokić odgovara:

Ali to ti je sitno, gledaj sad ideš sitno o [nerazumljiva riječ].

Zatim nastavlja s istim narativom. Na iduće pitanje od Luke Popova priča o znanosti iznad politike, spominjući kako su dio političkih poruka u Maršu "vjerojatno možda promašene" i onda nastavlja s istim narativom. Niti u jednom trenutku Jokić nije voljan diskutirati, a kamoli kritizirati političke ideje koje je Marš gurao.

Aleksandar Kerenski, premijer Rusije 1917. godine i vođa trudovika (tzv. umjerenih socijalista, za razliku od boljševika, koji nisu bili umjereni), vodio se filozofijom "nema neprijatelja ulijevo" (engl. no enemies to the left, slogan nasljeđen od sudionika Francuske revolucije): smatrao je da boljševici nisu njegovi neprijatelji, jer, unatoč konkretnim ideološkim neslaganjima, imaju zajednički smjer djelovanja u odnosu na trenutno stanje u društvu; smatrao je da su njegovi ideološki neprijatelji desničarski konzervativci, bili oni demokrati ili monarhisti, i da se njima treba baviti.

Boris Jokić koji nije voljan kritzirati forsiranje rodne ideologije, otvorenih granica, multikulturalizma i drugih ljevičarskih ideja kroz Marš za politizaciju znanosti primjenjuje istu metodu. Ne možemo znati slaže li se s tim idejama ili ne, ali možemo znati sljedeće.

  • Ako se slaže i to ne želi javno reći, onda je jasno zašto te ideje nije voljan ni javno kritizirati.
  • Ako se ne slaže, ali zna da se drugi koji su ljevije od njega na političkom spektru slažu, onda primjenjuje filozofiju Kerenskog i zna da "nema neprijatelja ulijevo" i po toj filozofiji ideje svojih saveznika ne treba kritizirati.

Jokić na tribini "Zašto marširati za znanost?"

Drugi relevantan izvor je Skeptici u pubu - Tribina: Zašto marširati za znanost? koji govori o istoj temi na drugom događaju. Boris Jokić govori drugi po redu i počinje na 39:45. Kaže:

Kao što postoji tehnološki napredak, kao što postoji napredak u prirodnim znanostima, u biologiji, u kemiji, u bilo kojoj drugoj znanosti, postoji napredak, ogroman napredak i u društvenim znanostima. Postoji ogroman napredak u tome što su društvene znanosti kao takve doprinjele civilizaciji, od toga da se kao ljudi osjećamo bolje, od toga da postoje načini na koji naše strahove, naše fobije, naše različite psihičke probleme možemo zapravo riješiti, od toga da možemo predvidjeti ekonomske modele koji nam omogućavaju da gledamo prema naprijed, do toga možemo predvidjeti i kontrolirati društvene obrasce koji nam omogućuju da živimo u heterogenim zajednicama koje su sve šire, sve multikulturalnije i da u njima možemo komunicirati.

Ovdje se, naravno, podrazumijeva da je napredak u društvu, uz dostupnost boljih lijekova, život u "u heterogenim zajednicama koje su sve šire, sve multikulturalnije", što je ideološki vrlo obojen stav i predmet je brojnih kritika. Ostatak nam nije osobito važan, ali vrijedi primijetiti nabrajanje općenitih fraza pod koje se može svrstati svašta, pa i ono što Jokić zamišlja i što, naravno, ne želi precizirati (jer bi tada postojali ljudi koji se s njegovim idejama ne bi slagali). Općenite fraze koje nabraja su sljedeće:

  • znanost za opće dobro,
  • znanost koja ne zna granicu,
  • znanost za ljude,
  • znanost (koja) humanizira,
  • znanost (koja se) bori za istinu,
  • znanost (koja je) iznad politike,
  • znanost (koja je) iznad političkih paradigmi,
  • znanost (koja je) iznad ideologije,
  • znanost (koja) uključuje one koji vjeruju i one koji ne vjeruju.

Jokić zaključuje da je ta vrlo široka i neprecizna karakterizacija znanosti dana ovim frazama "jedina koju on poznaje" i dobiva gromoglasan pljesak prisutnih.

STEM i ideologija u kurikularnoj reformi

Nastavak priče dogodio se na Weekend Media Festivalu 2017 u Rovinju, gdje se pričalo o STEM-u (znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika) u obrazovanju u Hrvatskoj. U drugom od prethodnih članaka o kurikularnoj reformi na Zakonu Patrik Nikolić je zaključio da Hrvatska nema (prije svega kadrovske) preduvjete za obrazovanje predmeta u području STEM-a adekvatano za današnje vrijeme i današnje potrebe visokotehnoloških kompanija.

Jokić je i ovom prigodom, u svom dobro uvježbanom stilu, govorio o "društvenim podjelama", rekavši kako se "društvo umjetno dijeli na trivijalnostima", pokazujući prisutnima knjigu Na rubu pameti Miroslava Krleže i pritom ne precizirajući na koje trivijalnosti misli. Stav pro-STEM ili anti-STEM (kao i specifično pro-science ili anti-science) neovisan je o društvenim pitanjima, a od strane Jokića i njemu sličnih se plasira lažna dihotomija: da stav pro-STEM na bilo koji način implicira i podršku (ili barem izostanak oponiranja) točno određenim političkim idejama, dok aktivna opozicija tim idejama implicira stav anti-STEM. Podrška STEM-u i podrška određenim idejama o društvu su potpuno odvojene stvari, a isto su i njihove posljedice; primjerice, potpuno je apsurdno suprotstavljati u školama postojanje predmeta Vjeronauk i Informatika. Naravno da možete, kao autor ovoga teksta, biti kritični prema ljevičarskim idejama uopće se pritom ne pozivajući na stav o STEM-u. (Lažna je i dihotomija da morate biti vjernik da bi bili suprotstavljeni ljevičarskim idejama, naime, postoji više od dva svjetonazora koji kažu kako bi školstvo trebalo izgledati.)

Politizacija područja STEM-a društvenim pitanjima koji s njime nemaju veze nije rješenje. Vezanje reforme kurikuluma područja STEM-a s reformom kurikuluma područja društvenih znanosti i političko bojanje kurikuluma nije rješenje. Bratimljenje reforme predmeta područja STEM-a s ideološki obojenom reformom predmeta iz područja društvenih znanosti je upravo problem koji treba riješiti.