Njemačka lekcija Kanadi i svijetu

Submitted by Patrik Nikolić on pon, 04/30/2018 - 19:15

„Spektakularni pad troškova obnovljivih izvora energije doveo do rekordnog rasta”, izvijestio nas je prošlogodišnji naslov The Guardiana. „Čista energija želi postati jeftinija od ugljena”, kaže MIT-jev Technology Review. „Trošak instaliranja solarne energije će ponovno pasti”, prenosi Grist, časopis za zaštitu okoliša.

Drugi izvori tvrde da obnovljivi izvori energije ne samo da postaju jeftiniji, nego da su već postali jeftiniji od konvencionalnih izvora energije. Uzmimo za primjer Kanadu – DeSmogBlog je tako prenio „Pad cijena obnovljivih izvora energije čini hidroelektranu zastarjelom” i da je „ugljen upravo postao neisplativ u Kanadi”. Isti blog upire prstom ka Njemačkoj te tjera čitatelje da otkriju „što Kanada može naučiti iz njemačke energetske revolucije”, kao što to čini i Energy Post, poznati europski časopis, koji opisuje „spektakularan uspjeh njemačkog Energiewende-a (energetske tranzicije s „prljavih” na „čiste” oblike energije)”.

Zaista, što Kanada, sjeverna Amerika, južna Amerika, čitav svijet mogu naučiti iz čuvenog njemačkog Energiewende-a? Što nas je najveći i najrazrađeniji „zeleni” projekt u ljudskoj povijesti naučio, i koje lekcije možemo izvući za budućnost?

Privremene subvencije obnovljivim izvorima energije

Evo što Kanada može naučiti od Njemačke, maskote pokreta protiv globalnog zagrijavanja. Nakon što je Njemačka odlučila smanjiti subvencije za solarnu industriju 2012. godine, industrija se strmoglavila. Do danas, praktički svi veći njemački proizvođači solarnih panela su propali i bankrotirali budući da je potražnja za solarom pala za 90%, kao i investicije u solar za čitavih 92%. Više od 80 000 radnika – tj. 70% radne snage zaposlene u industriji obnovljivih izvora energije – je ostalo bez posla od 2012. do danas. Tržišni udio solarne energije opada, a solarni paneli, nakon što su nadživjele svoju korisnost, odlaze u mirovinu na obližnja odlagališta otpada bez planirane zamjene.

Industrija vjetrene energije čeka istu sudbinu. Njemačka ima oko 29 000 vjetrenih turbina, od kojih gotovo sve preživljavaju na dvadesetogodišnjem programu subvencija koje ističu 2020. godine. Počevši od 2020. godine, kada isteknu subvencije za barem 5700 vjetrenih turbina, tisuće turbina godišnje će izgubiti podršku lokalnih vlasti čineći daljnje korištenje tih vjetrenih elektrana ekonomski potpuno neisplativim prema sadašnjim tržišnim cijenama energije. Da bi stvar bila gora, s obzirom da mnoge turbine propadaju i postaju tržišno neisplative za daljnje korištenje, počinju se pretvarati u opasnost za okoliš. Nisu predviđena sredstva za adekvatno zbrinjavanje biološki nerazgradivih elisa, ekoloških bomba od iskorištenih elektromagneta, kao ni saniranje 20 metara dubokih i 3000 tona teških betonskih temelja elektrana.

Oni koji su se nadali da će nova njemačka koalicijska Vlada osigurati nova sredstva za subvencije obnovljivih izvora energije su bili gorko razočarani kada je novi njemački ministar gospodarstva ukazao da novih sredstava za subvencije neće biti. Sve u svemu, trošak njemačkog Energiewende-a se procjenjuje da će do 2050. godine iznositi 2 do 3 tisuće milijardi eura.

Njemačko iskustvo se vjerno replicira diljem europskog kontinenta – kako iznosi subvencija padaju ili nestaju, tako i industrija obnovljivih izvora energije propadaju za njima, ostavljajući radnike u nekada perspektivnoj industrijskoj grani na cesti.

U stvarnom svijetu biznisa i trgovine, troškovi obnovljivih izvora energija ih čine potpuno neisplativima bez državnih subvencija. Kao što je Warren Buffet objasnio 2014. godine, „za vjetrenu energiju, dobijemo porezni odbitak ako gradimo puno vjetrenih elektrana. To je jedini razlog da ih gradimo. Nemaju smisla bez poreznog odbitka.”

Cijena proizvodnje električne energije u budućnosti

U imaginarnom svijetu političara i ideologa za zaštitu okoliša, obnovljivi izvori energije nisu samo pristupačni, oni su potpuno neizbježni. Jedna od metoda dokazivanja da je stiglo doba obnovljivih izvora energije je tzv. nivelirana cijena električne energije – LCOE (levelized cost of electricity) ili LEC (levelized energy cost), koju američka uprava za energetsko informiranje navodi kao „prikladan sažetak mjera ukupne konkurentnosti različitih tehnologija proizvodnje energije”. Ekolozi navode LCOE obnovljivih izvora energija sa apsolutnom sigurnošću, ali današnji LCOE obnovljive energije nije ništa više od predviđanja onoga što će troškovi proizvodnje energije iz različitih izvora kroz naredna desetljeća. Pretpostavka, a više nada, je da će troškovi proizvodnje solarnih panela i vjetroturbina masivno pasti, a korisnost masivno skočiti, dok će troškovi fosilnih goriva masivno porasti u naredna 3, 4 ili 5 desetljeća. Ako se sve to ostvari, LCOE će zaista biti povoljniji za obnovljive izvore energije, međutim, svi tržišni podaci pričaju jednu sasvim drugačiju priču.

Današnje tvrdnje da su obnovljivi izvori energije jeftini i da postaju jeftiniji su vrlo poznate. Vraćaju nas još u '70-te godine prošlog stoljeća kad su naslovnice vrištale o „Novoj energiji za novo doba” i naveliko se pričalo o prijelazu na obnovljive izvore energije. Onda, kao i sada, uvjerenje o održivosti obnovljivih izvora energije je bilo isprepleteno s uvjerenjem da će fosilna goriva, koja su konačna, neizbježno postati oskudna i bezobrazno skupa. Međutim, na užas „zelenih” ideologa, taj vrhunac proizvodnje fosilnih goriva – „peak oil” – nikada nije stigao. Umjesto toga, stigli su plin i nafta iz škriljevca te „peak renewable” s prestankom isplata masnih subvencija.

Što možemo naučiti iz njemačkog Energiewende-a?

Enormna količina javnog novca je završila u industriji koja je krahirala s prestankom dijeljenja subvencija, Europljani imaju nikada skuplju struju, obnovljivi izvori energije su se pokazali ništa manjim zagađivačima od konvencionalne industrije proizvodnje energije tokom svog životnog ciklusa (od proizvodnje do zbrinjavanja istih), a s nuklearnom energijom ne stanu u istu rečenicu. Naravno da fokus industrije i akademske zajednice mora biti na razvoju i komercijalizaciji novih rješenja u proizvodnji električne energije budući da glad čovječanstva za energijom samo raste i nastaviti će rast. Svaki oblik proizvodnje energije je važan – i fosilna goriva i obnovljivi izvori energije, a u međuvremenu dolazi doba nanotehnologije i molekularne biologije gdje će alge i karbonska vlakna odigrati važnu ulogu u proizvodnji i skladištenju električne energije. Međutim, moramo si priznati da danas niti solarna niti vjetrena energija nisu komercijalno zrele tehnologije i forsiranjem nezrele tehnologije te istovremenim ignoriranjem najčišćeg proizvođača električne energije – nuklearne energije – sami sebi radimo medvjeđu uslugu. I ekonomski, i ekološki.

Možda ipak Njemačka i Europa mogu nešto naučiti od Kanade i SAD-a.