Lice nasmiješene majke

Submitted by Patrik Nikolić on uto, 01/24/2017 - 20:30

Ljudi su evolucijski maksimum života na planetu Zemlji. Nikada u čitavoj povijesti Zemlje – od formiranja čvrste i stabilne kamene lopte oko mladog Sunca pred 4,5 milijardi godina do danas – jedna jedina vrsta nije imala toliki utjecaj na planet Zemlju kao ljudi. Ljudi su postali najmoćnijom vrstom ne samo zbog fizičkih prednosti nad drugim vrstama, ne samo zbog razuma i inteligencije koju posjedujemo, već najvećom mjerom zbog moći empatije. Zbog mogućnosti da osjećamo ono što drugi čovjek osjeća, zbog suosjećanja, zbog mogućnosti da uđemo u kožu drugoga. Mi ljudi smo spremni skinuti zvijezde s neba samo da nekome pomognemo, a pogotovo svojim bližnjima. Svojoj djeci, roditeljima, braći, sestrama, ženama, muževima, ljubavnicima, prijateljima. Empatija je glavni razlog zašto su ljudi uspjeli izgraditi globalno društvo od 7 milijardi ljudi, iako smo evolucijski predodređeni da živimo u zajednicama do 20 jedinki.

Tako na primjer danas roditelji svojoj djeci vrlo često pomažu u pronalaženju posla. Ako su u mogućnosti, svaki roditelj će svome djetetu osigurati posao. Tako je aktualna priča oko određenog klana Nevistić u Zagrebačkom holdingu. Afera je krenula kada se otkrilo da uz pročelnika Zorana Nevistića radi još četvero članova obitelji i afera je odjeknula i kroz inozemstvo. Bruka i sramota. A onda se otkrilo da u Holdingu radi devet članova obitelji Nevistić. Devet članova – supruga, sinovi, snahe... Cijela obitelj. A onda se zakopalo malo dublje u sustav Zagrebačkog Holdinga i otkrilo da nisu samo Nevistići obiteljski klan u Holdingu. Ovo nije samo priča Zagreba, ovo nije priča samo cijele Hrvatske, ovo nije priča samo bivše Jugoslavije, ovo je priča koju možete naći u bilo kojoj državi na Mediteranu, u bilo kojoj državi bivšeg komunističkog bloka, u bilo kojoj afričkoj državi ili državi Latinske Amerike.

Popričajmo zato malo načas o korupciji.

Kada se spomene riječ korupcija, svima u Hrvatskoj na pamet padne Sanader i hobotnica koju je izgradio oko sebe, mutni poslovi koji se odvijaju negdje daleko od pristojnog, priprostog i dobrodušnog naroda, korupcija je nešto što rade kraljevi, premijeri, šefovi multinacionalnih kompanija, nešto nepojmljivo, nešto crno i zlokobno. Korupcija su afere vrijedne stotine milijuna dolara, milijarde dolara, afere koje drmaju države, afere koje rezultiraju mafijaškim ubojstvima. Korupcija nije nikako i nikada i ni u kojem slučaju ono što se nama svakodnevno odvija pred očima. Istina, postoji korupcija u visokim krugovima i treba ju stalno tražiti i treba ju najstrožije kažnjavati. Tako jedna Kina za korupciju sječe ruke, osuđuje na doživotni zatvor, a državne dužnosnike redovno vodi u obilaske zatvora u kojima su smješteni bivši državni dužnosnici uhvaćeni u korupcijskim aferama. Kina je nekada bila notorno leglo korupcije na svim razinama vlasti, dok danas situacija više i nije tako crna. Vjerojatno postoji neko logično objašnjenje.

Europa kao bastion i kolijevka Zapadne civilizacije i svjetski moralni policajac gubi 120 milijardi € godišnje na korupciju. Brojkom – 120 000 000 000 € godišnje ispari iz gospodarstva članica Europske Unije na ime korupcije. A to je samo mjerljiva komponenta. Šteta je mnogo veća i mnogo šira no što to gole brojke prikazuju. Naime, korupcija ne rezultira samo trenutnom materijalom štetom. Najveća šteta koju korupcija stvara jest usporavanje sustava, nepotrebno kompliciranje sustava, šteta nad svim štetama je negativna selekcija koja iz ciklusa u ciklus radna mjesta u javnim institucijama popunjava sve gorim i gorim kadrom, u javnim školama i fakultetima stvaramo generacije učenika koje su iz godine u godinu sve manje i manje sposobna, sve manje i manje pismena, sve manje i manje samostalna. Nije problem samo što smo trenutno izgubili vrijednost u kapitalu, problem je što svakim ciklusom sve više gubimo moć stvaranja novog kapitala, a stvaramo generacije koje su nesposobne za samostalan život i pronalaženje posla na stvarnom tržištu rada.

Korupcija nije mitska Hidra, ogromno čudovište koje pustoši narod™, korupcija nije nešto što nam je nametnuto s neke kafkijanske visine – korupcija dolazi odozdo, iz naroda™. Rukovodeći kadar je uvijek, u svakom trenutku i bez iznimke ogledalo naroda. Ništa manje, ništa više.

Budimo iskreni na trenutak. Koliko raznih Nevistića poznajete, koji su pozapošljavali rodbinu i prijatelje po raznim općinama, mjesnim odborima, gradovima, županijama, gradskim i državnim tvrtkama? Jeste li vi ikada zaposlili svog malog ili svoju ženu preko neke veze, jer naravno da ćete pomoći svojoj obitelji?

Koliko ste sati opravdali svom djetetu, iako je kod kuće igralo PlayStation? Neće valjda jadno dijete pisati 2 ispita taj dan. Koliko ste puta iskoristili poznanstvo iz mladih dana da malo pogurate svoju djecu u školi? Koliko ste puta s nekadašnjim kolegom s fakulteta otišli na kavu da "malo popričate o malom" i "objasnite neke stvari"? Koliko takvih slučajeva poznajete?

Ako poznajete neku medicinsku sestru ili ju imate u obitelji, koliko ste ju puta iskoristili da se naručite na pregled preko reda? Koliko ste puta iskoristili kuma doktora da vas ugura kolegi između dva pregleda "samo da nešto na brzinu pogleda" ili "samo da nešto pitate"? Koliko je to puta vama ili bližnjima spasilo život?

Koliko ste puta prepisivali u školi, a pogotovo na fakultetu? Koje ste sve beneficije dobili u životu, a da ih uopće niste zaslužili? Iz osobnog iskustva znam perspektivne mlade doktorande i doktore znanosti kojima se smiješi blistava akademska karijera, a da jednu zadaću nisu sami napisali (jer ju nisu bili sposobni napisati) i svaki, pa i najbanalniji, ispit položili sa šalabahterima. Ljude koji prolaze ispite bez šalabahtera se danas na većini fakulteta naziva – idiotima. A koliko se tek studenata upiše na pojedine fakultete i dobiju diplome bez da su fakulteta vidjeli?

Koliko lažnih branitelja ili branitelja koji su zdravi u ranim tridesetima otišli u povlaštenu mirovinu za 3 do 4 prosječne hrvatske plaće mjesečno poznajete? Naravno da nitko na njih neće dignuti kuku i motiku, pa oni su nam dali sve što imamo.

Primjera ima bezbroj, ali ovo će biti sasvim dovoljno. Republiku Hrvatsku nije ubio rat, Hrvatska nije pala zbog masonske zavjere, bankaroidi™ ne orgijaju nad Hrvatskom, Hernadi i Sanader su korupcijski zarez u povijesti moderne Hrvatske. Mi smo ubili svaku nadu u budućnost, mi "mali ljudi", a ne Sanader&Co. Mi smo vlastitu djecu otjerali u Irsku, i dalje ju tjeramo. Izgradili smo sustav u kojem se svaki tračak kvalitete ubija u zametku, sposobne uvijek pojedu podobni, a pravilnici služe kao WC papir u dotičnim institucijama.

Korupcija nema lice nemani, nema lice krvožednog vampira. Korupcija ima lice nasmiješene majke, brižnog oca, brata i sestre koji su uvijek tu za vas. Korupcija je dobra i čista namjera usmjerena na potpuno krivu stvar na potpuno krivi način. Korupcija je ista ona empatija zbog koje smo postali evolucijski pobjednici. Međutim, ako želimo nastaviti rasti i živjeti u dobrom društvu, tu ćemo empatiju morati naučiti kontrolirati.

Pogledajmo društva u kojima je korupcija bitno manje raširena pojava nego kod nas. Pogledajmo nordijske zemlje, zemlje Beneluxa, Kanadu, Japan, USA, Australiju. To su zemlje u kojima je prepisivanje na ispitima nezamisliva činjenica. Kada je Goran Milić u Austrijaliji pitao mlade studente prepisuju li na ispitima, studenti su ostali zabezeknuti i u čudu. Kada dođu strani profesori (uključujući i Hrvate povratnike iz inozemstva) na naše fakultete, ostaju frapirani i paralizirani kada shvate da naši studenti prepisuju, ili kako oni to vole reći, sudjeluju u intelektualnoj krađi. Natječaji su transparentni, zapošljavanja po stričevima i babama nema. Zašto?

Stvar je mentaliteta. Ljudi su u tim zemljama puno hladniji, drže veću distancu među sobom, a djeca za 18. rođendan kao poklon dobiju kofere sa stvarima i čestitku u kojoj piše "Snađi se, sine". Djecu se još za vrijeme dok su u hodalicama uči da budu samostalna i da za svoje pogreške snose posljedice na vlastitoj koži. Mala djeca iz Švedske si sama stavljaju hranu na tanjur i ne odlaze od stola dok ne pojedu sve što su si stavili na tanjur. Takav mentalitet stvara ljude s jakim karakterom, ljude koji su sposobni i samostalni, ljude koji su spremni raditi za sebe. Takav mentalitet je nama na brdovitom Balkanu nezamisliv. Mi svojoj djeci gradimo posebne katove na kućama i kupujemo aute do 30. Majke čiste "djeci" ribu do 30. godine. Dok takav život ima jedan poseban šarm, moramo biti svjesni da ne smijemo prenositi osobni život u poslovni život.

Moramo biti svjesni da na poslu ne smijemo biti majke i očevi, sinovi i kćeri, supruge i muževi, prijatelji i kumovi. Moramo biti spremni bližnjima jasno i glasno reći Ne i uskratiti im pomoć nauštrb boljeg kandidata za posao. Na javnom,državnom poslu moramo biti Skandinavci, Japanci i Amerikanci, ukoliko želimo učinkovitu i funkcionalnu državu. Korupcija nije problem koji je nastao jučer i nije problem koji će nestati sutra. Ali prije nego problem uopće počinemo rješavati, moramo znati gdje je problem i moramo ga znati prepoznati. A problem korupcije uvijek dolazi u obliku nasmiješenog, vedrog i simpatičnog lica gdje korupcijska mreža nastaje iz ljubavi i čiste želje da pomognete voljenima. Jeste li dovoljno jaki da korupciju prepoznate i imate li dovoljno srca uništiti korupcijske mreže, te posljedično razoriti čitave obitelji?

Ja osobno moram priznati da ne bi ruku u vatru stavio na potvrdan odgovor.

Oznake