Klinička smrt deklarirane hrvatske ljevice

Submitted by Patrik Nikolić on čet, 05/18/2017 - 19:49

Jednostavno je nevjerojatna činjenica da u socijalističkoj zemlji kao što je Hrvatska deklarirana ljevica zadnjih godina naočigled i nepovratno propada. Dozvolite mi najprije da objasnim naslov i zašto ističem riječ deklarirana.

Stožerna stranka deklarirane hrvatske ljevice još od raspada SFR Jugoslavije jest Socijaldemokratska Partija (SDP) koja je kroz godine na nacionalnoj razini koalirala s raznim strankama deklarirane ljevice i političkog centra (samo neke od primjera su HSLS, HSS, HNS, i IDS). SDP je pravni nasljednik starog Saveza Komunista Hrvatske i otpočetka je bio žestoka oporba stožernoj stranci deklarirane hrvatske desnice, Hrvatskoj Demokratskoj Zajednici. Nakon raspada Jugoslavije, stvorili su nekakav program koji je još početkom '90-ih godina imao nekog smisla, nastavili su se boriti za radnička prava, malo su se i modernizirali (borba za ljudska prava, slobodu govora, multikulturalnost – ukratko, počeli su se zalagati za sve što bi ih npr. Tito i ostali ljevičari njegovog doba uredno zatvorili na par godina).

Međutim, prava, de facto, nasljednica SKH je bila upravo Hrvatska Demokratska Zajednica. HDZ su upravo i osnovali bivši partijski moćnici, skoro cijeli članstvo su i činili dojučerašnji članovi SKH, sva birokracija i uhljebi su prešli pod skute HDZ-a, sve strukture unutarnje moći (kao što je nekadašnja UDBA) su preko noći crveni plašt zamijenili plavim, svi načelnici, gradonačelnici i ostali potrošači državnog novca su se preko noći krstili, otkrili da su oni zapravo bili underground Hrvati svih tih godina u komunističkom mraku, itd. Ta nazivno desna stranka nema nikakve veze s desnicom u Europi ili u SAD-u te provodi isti državni socijalizam koji je vladao za vrijeme Tita. Jedina razlika je što je Jugoslavija bila vođa Nesvrstanih i poprilično važan međunarodni igrač za kojeg su se otimali i SAD i SSSR pa smo lagodno živjeli i financirali taj državni socijalizam novcem američkih i ruskih poreznih obveznika. A kako je Margaret Thatcher dobro primjetila, socijalizam funkcionira sve dok vam ne nestane tuđeg novca. Sa prestankom dotoka međunarodnog novca smo i dobili krvavi raspad Jugoslavije.

No vratimo se na Hrvatsku danas: visoki porezi su i dalje tu (skoro najveće porezno opterećenje u svijetu), državni stanovi se i dalje subvencioniraju, sve "strateške" tvrtke su i dalje državne ili je država jedan od ključnih igrača, privatne tvrtke se spašavaju javnim novcem (lex Agrokora, ali nemojmo ni zaboraviti kriminal koje su bile predstečajne nagodbe), partijski (oprostite, stranački) moćnici i dalje upravljaju ekonomijom, država je odgovorna za sve i svašta, za svaku i najmanju stvar u bilo kojoj sferi života vam je potrebna dozvola i pripadajuća taksa, državni proračun je isti od zadnjeg sabora ZAVNOH-a: današnji proračun je prepisan od Oreškovićevog proračuna, Orešković je prepisao proračun od Milanovića, Milanović od Kosorice, Kosorica od Sanadera, Sanader od Račana i tako unedogled. Jugoslavenske SUBNOR-ovce i AFŽ-ovke su zamijenile tisuću i jedna udruga raznih HVIDRA-i, HOS-a i sličnih beskorisnih udruga koje uredno hranimo i kupujemo socijalni mir. Sve je isto, samo Njega nema. E da, jedina razlika je što više na zidovima nemaju Titovu sliku, nego Tuđmanovu. U Titovoj uniformi, poznatom "belom odelu".

Kako je Goran Vojković to dobro rekao, u zemljama ljudi koji provode ovakve politike na zidu imaju obješene slike Marxa i Lenjina te zastave sa srpom i čekićem. Samo se na brdovitom Balkanu takva politika može smatrati desnom.

Upravo zato HDZ neće u dogledno vrijeme propasti, sve da im predsjednik stranke postane Milorad Pupovac. Hrvati (i ostali narodi bivše Jugoslavije) jednostavno vole mesijanske vođe koji im upravljaju cijelim životom, vole da im država rješava stambeno pitanje, voli svemoćnu državu koja upravlja svakim aspektom njihovog života. HDZ i sateliti će apsolutno uvijek, na svim izborima, dobiti barem 30% glasova. Hrvati jednostavno obožavaju socijalizam.

Vratimo se deklariranoj hrvatskoj ljevici. Budući da realno nema razlike između politika lijevih stranaka i "desnih" stranaka, hrvatska politika i izbori su se u prvih 25 godina svodili na to tko je veći lopov i tko ima karizmatičnijeg vođu. Da Tuđmanov HDZ nije postao toliko korumpiran, i da se sam Tuđman nije pretvorio u diktatorsku figuru, pitanje je bi li HDZ prvih godina ikad bio skinut s vlasti i bi li Račanova koalicija ikada formirala Vladu. Isto je tako pitanje da Sanaderov HDZ nije bio toliko očigledno korumpiran i da se sam Sanader nije dobrovoljno povukao bi li Milanović ikada formirao Vladu. Međutim, i Račan i Milanović su bili izabrani na izborima s konkretnim planom i programom, njihovo djelovanje je vodila jasna ideologija koje su se, manje-više, pridržavali, postojala je stranačka mašinerija i demografija koja ih je realno i mogla dovesti na vlast.

Sve se počelo urušavati s Milanovićevim mandatom koji je ubio svaku unutarstranačku opoziciju. Od smjene Ferdeljija nadalje, sve je krenulo nizbrdo i ono malo intelektualaca koji su ostali u SDP-u su ubrzo ili otišli ili bili potjerani. Tako su se počele osnovati razne druge lijeve stranke, kao što je Orah, Živi Zid, razne građanske udruge koje su malo bile dobre s SDP-om, malo nisu. Na kraju je samo Milanović držao SDP na okupu.

Odlaskom Milanovića SDP se jednostavno rasuo. Što će ovi lokalni izbori i dokazati.

Program današnje ljevice se svodi na samo jednu točku programa – biti protiv HDZ-a. Intelektualna pustoš, nedostatak ikakvog programa, potpuno promašena ideologija koja više nikom nije jestiva, manjak planiranja – SDP više uopće ne zna kojoj se demografiji obraća, vođa koji ima manju karizmu i od Ive Kuhana-Nogica Josipovića (što je zaista nevjerojatno), a današnji vodeći ljudi SDP-a su toliko antipatični da vjerojatno ni sva uža rodbina ne glasa za njih.

Pogledajmo što moderna hrvatska ljevica nudi: porez od 50+% na sve plaće iznad 15000 kn, nemaju ništa protiv ovako visokog PDV-a, štoviše tepaju mu kao nositelju stabilnosti proračuna Republike Hrvatske. Puna su im usta prava radnika, međutim, uopće nisu svjesni tko su uopće radnici 21. stoljeća. Na nedavnoj proslavi Prvog Maja, Komadina i Obersnel su se raspištoljili pa počeli pričati o proletarijatu i prekarijatu, gušenju Hrvatske u neoliberalnom kapitalizmu i globalizaciji... Nisu svjesni da su većini mladih radnika – programerima, farmaceutima, liječnicima, strojarima, brodograditeljima – potpuno smiješni. Osim što opisuju neku sasvim drugu realnost od one koju ti radnici vide, svaka mjera koju predlažu ide protiv svih radnika nove generacije, a to mladi radnici dobro vide. Zato SDP i pobjeđuje samo u demografiji starijoj od 45 godina. Ukratko, SDP je mrtav, samo toga još nije svjestan.

Ostale stranke ljevice su još odvojenije od stvarnosti nego SDP, koliko god to nevjerojatno zvučalo. Spomenimo samo neke primjere.

Inicijativa "Zagreb je Naš", dijete Oraha, Radničke Fronte i Nove Ljevice, ljudi koji dana radnog iskustva u realnom sektoru nemaju, bi grad Zagreb doslovno pretvorila u Venezuelu. Živi Zid i Radnička Fronta koji bi stvarali socijalistički "raj" (pakao) su čak i smiješni – neograničeno tiskanje novca, nacionalizacija tvrtki, neplaćanje dugova, državno diktirana ekonomija, itd. Takva rješenja mogu biti zabavna klincima koji tek otkrivaju svijet politike i ekonomije (ili potpuno glupim i/ili očajnim ljudima), ali nikada neće postati mainstream stranka ni u jednom selu, gradu, županiji, a kamoli Saboru.

Ukratko, moderna hrvatska deklarirana ljevica današnjem radniku nema za ponuditi apsolutno ništa. Stranka uhljeba, državnih radnika i "zaslužnih" građana je ionako HDZ sa satelitima, i SDP nikada neće dobiti glasove te demografske skupine, sve da se Tuđman digne iz groba i postane predsjednik SDP-a. SDP niti priča modernim jezikom, nudi rješenja koja idu direktno na štetu radnog stanovništva, i više nikada neće doći ni blizu sastavljanja vlasti ako se ne sabere u narednim mjesecima. Sve veće gradove (osim Rijeke, a i to bi se moglo promijeniti za par dana) je ta ljevica izgubila, a ako pogledamo demografske trendove, više ih nikada neće vratiti.

Hrvatska deklarirana ljevica je mrtva. Samo se čeka i službena objava mrtvozornika.