Carigradska konvencija je društveni inženjering i nova legalizirana pljačka

Submitted by Vedran Miletić on sub, 03/24/2018 - 10:22

Socijalno-liberalni mediji kao Index današnji prosvjed protiv ratifikacije Carigradske konvencije (koja se van Zakona nekad naziva i Istanbulskom konvencijom; čitav tekst) predstavljaju kao ideološki sukob tipičan za hrvatsku politiku, sukob Crkve i sekularista. Naravno, u toj diobi ideoloških pozicija vjernici su nužno nacionalisti i tradicionalisti, a sekularisti su svi redom "progresivni" globalisti. Takvo pojednostavljenje čitavog repertoara ideoloških opredjeljenja koje građani Hrvatske imaju i posljedičnih stavova po pitanju ratifikacije Carigradske konvencije ostavlja dojam da jedino vjernici mogu imati nešto protiv tog divnog "progresivnog" dokumenta koji bi, da eto baš ti vjernici ne stoje u opoziciji istome, doveo do utopije prepune tolerancije, mira i ljubavi.

Naravno, moderni "progresivci", baš kao i njihovi ideološki prethodnici iz SSSR-a, smatraju da je jedini razlog zašto se utopija zasad nije ostvarila upravo taj da društveni inženjering koji stvara novog čovjeka, bilo sovjetskog, bilo globalnog, nije dovršen. Prema njima, Carigradska konvencija je korak u pravom smjeru i samo se "zaostali" vjernici (implicitno katolici, eventualno pravoslavci i muslimani) mogu njoj protiviti. S tog osnova, pogledajmo što točno u Carigradskoj konvenciji može smetati poganima i nevjernicima.

Carigradskoj konvenciji smeta slobodno društvo

Zagovornici ratifikacije pozivaju se na zaštitu žena od nasilja koja je, prema njihovim riječima, srž Carigradske konvencije. Međutim, zaštita pojedinaca od nasilja je već u zakonima Republike Hrvatske i uopće nije sporna te se postavlja pitanje koje dodatne propise donosi Carigradska konvencija. Naravno, kako to obično biva, u paketu novih propisa dolazi i pokoji uljez kojeg treba znati uočiti.

Sloboda udruživanja, pod kojom podrazumijevamo mogućnost pojedinaca u društvu da surađuju ili ne surađuju s drugim pojedincima kako žele, jedan je od temelja slobodnog društva. Međutim, Carigradska konvencija pršti od opozicije tzv. "diskriminaciji", pod čime podrazumijeva da država mora prisiliti pojedince da stupe u društveni odnos koji barem jednoj strani u tom odnosu ne odgovara. Svaka takva prisila slijedi iz uvjerenja da će društveni inženjering u režiji sve većeg i većeg vladajućeg aparata dati bolje rezultate po nekom kriteriju nego što bi dao dobrovoljni ustroj društva od strane slobodnih pojedinaca.

Nadalje, tzv. "anti-diskriminacijski" zakoni, jednom uvedeni, gotovo nikad ne nestaju i gotovo uvijek rastu, obzirom da "progres" mora nastaviti put prema prisilnoj jednakosti svih i svakoga. Rast tih zakona se manifestira kroz izravne promjene u njihovom tekstu i kroz sudske postupke koji traže njihovu reinterpretaciju u aktualnom vremenskom kontekstu (što u SAD-u, gdje je svaka presuda presedan za buduće, ima vrlo jasan cilj).

Carigradska konvencija je pripremni teren za novu legaliziranu pljačku

Održavanje slobodnog društva moguće je kroz minimalnu državu; dostatni su vojska, policija i sudovi. Održavanje neslobodnog društva zahtijeva mnogo više od toga.

Tako i Carigradska konvencija zahtijeva, za svoju provedbu, nove birokrate (što nacionalne, što nadnacionalne) koji će činiti brojne vladine urede, vijeća i komisije. Pored povećanja vlade, ona zahtijeva i nove nevladine organizacije. Pogađate tko će financirati sve to, no "progresivcima" je pljačka još više novaca poreznih obveznika sasvim opravdana obzirom da je, u trenutnoj strategiji društvenog inženjeringa, ona tek jedan nužan korak do utopije prepune tolerancije, mira i ljubavi. Pritom će tzv. "borci za ljudska prava" uvijek reći da nemaju apsolutno nikakav vlastiti materijalni interes u tome što rade, a sugerirati da su već spomenuti uredi, vijeća i komisije te nevladine organizacije tek mjesto za uhljebljiv... pardon, zapošljavanje uglavnom nezapošljivih na tržištu rada je nešto što bi samo zatucani i netolerantni ljudi mogli učiniti. Ironiju na stranu, ipak treba negdje zaposliti sve te diplomante Filozofskog fakulteta u Zagrebu i ideološki srodnih fakulteta, utrenirane u tzv. "borbu za društvenu pravdu" pod krinkom studija filozofije, kulturologije, politologije i sličnih.

Ratifikacijom Carigradske konvencije prihvaćamo plaćati državni aparat koji održava antislobodarski režim

Pristati financirati državni aparat koji održava antislobodarski režim je loša pogodba za svih osim za one koji imaju izravnu korist od tog aparata. Stoga Carigradsku konvenciju ne treba ratificirati.