Big Brotheri današnjice

Submitted by Patrik Nikolić on sub, 08/12/2017 - 23:49

Voljeli Trumpa ili ne, ili vas pak ne bilo briga za njega i politiku Sjedinjenih Američkih Država uopće, morate priznati da 2016. godina, a pogotovo datum 8. studeni 2016. godine, zaslužuje ući u anale svjetske povijesti. Nikada ranije niti jedan predsjednički kandidat nije doživio toliko jaku i unisonu paljbu na svoje ime, na svoju obitelj i na svoju karijeru kao Donald Trump. Nikada dosad kandidat protiv kojeg se okrenula glavnina vodstva vlastite stranke nije pobijedio na najvažnijim svjetskim izborima. Slagali se s Trumpom ili ne, čovjek zaslužuje poštovanje i naklon za sposobnost da svaki napad na sebe iskoristi kao protuoružje i do temelja pokopa svakog svog napadača.

Tokom kampanje, a pogotovo nakon nje, održavan je dosad neviđen napad na Trumpa od strane svih glavnih medijskih igrača (engl. mainstream media, MSM) i napadi su eskalirali do te mjere da je Trump de facto bio proglašen novim Hitlerom. Osobno, moj omiljeni trenutak masovne histerije američke ljevice (Demokrata) je bio usporedba Trumpa i nadolazećeg Trumpovog režima s distopijom kultnog romana Georga Orwella "1984". Ja sam čovjek koji uživa u dobroj ironiji i sarkazmu, a ova usporedba i kuka i motika na Trumpa kao utjelovljenja Big Brothera iz romana je bila izuzetno komično ironična, pogotovo kada se u obzir uzme tko je takvu usporedbu iznio.

1984

Kultni roman Georga Orwella "1984" je sumoran i mračan prikaz Ujedinjenog Kraljevstva zamišljenog kao distopijske superdržave Oceanije kojom vlada diktatorski režim pod vodstvom Velikog Brata. Državno vodstvo i "unutarnja partija" aktivno progoni i suzbija nezavisnu misao i individualnost u društvu koristeći najsuvremenija dostignuća tehnologije i psihologije da bi mase držali u pokornosti. Glavni je lik Winston Smith, član vanjske partije i zaposlenik Ministarstva istine zadužen za revizionističko "korigiranje" svih dokumenata i povijesnih izbora koji nisu u skladu s trenutačnim vodstvom partije. Nezadovoljan svojim životom, Smith pokušava izvesti pobunu koja završava njegovim uhićenjem i mučenjem.

Orwellov kultni roman je briljantno i nezaboravno upozorenje o opasnostima svemoguće države, kulta ličnosti, ljudske sposobnosti kognitivne disonance, i želje da da vjeruje u očite laži u svrhu očuvanja kobno pogrešnog pogleda na svijet. Međutim, pamtljivi citati i koncepti iz romana su u međuvremenu toliko puta bili iskorišteni da su danas jednostavno postali ofucali klišeji i izgubili na težini.

Danas nije teško pronaći ljude koji inzistiraju na tome da je Trump autoritarni diktator zbog stvari koje izgovara i tweeta, ali autoritarni vođe nisu definirani stvarima koje govore, već stvarima koje izvršavaju. Sudski dio vlasti (kao jedan od stupova trodiobe vlasti) je već više puta srušio Trumpove naredbe (engl. executive orders) o putovanju između SAD-a i određenih drugih zemalja. Unatoč (uglavnom opravdanom) Trumpovom verbalnom napadu na pojedine medije, američki mediji su i dalje slobodni i puni života te nemilosrdno nastavljaju napad na Trumpa, bez ikakvog straha od reperkusija. (Za eventualni pad tiraže su sami odgovorni.) Dosadašnji Trumpov mandat nije bio obilježen poslušnim i unisonim Kongresom, iako Republikanci drže sve nivoe vlasti, već sasvim suprotno – današnji Kongres je poznat po tome što ne može uspješno provesti ni reformu zdravstva unatoč Trumpovim željama i unatoč tome što mu porezna reforma ovisi o reformi zdravstva.

Kada je Orwellov roman izdan 1949. godine, Treći Reich nije postojao tek četiri godine, Staljin je vladao Sovjetskim Savezom željeznom šakom i neviđenom brutalnošću prema vlastitom narodu, Mao je preuzimao kontrolu nad Kinom i pripremao je ubojstvo milijuna u ime suzbijanja kontra-revolucionara, a Pol Pot je tek postajao intrigiran idejama francuskog komunizma. Orwellovo upozorenje je bilo usmjereno prema tim i takvim totalitarističkim društvima, a ne prema demokratski izabranom predsjedniku čije odluke moraju biti prihvaćene od strane demokratski izabranih Kongresa i Senata te s čijim se politikama određene manjinske struje nekog društva ne slažu.

Ono što situaciju čini komičnom jest da se protiv Trumpove politike dekonstrukcije državnog aparata, ukidanja regulative i vraćanja moći lokalnim zajednicama – sve ono za što bi se junak Smith borio – bore grupacije koje žele državni aparat učiniti većim, uvesti cenzuru govora i misli, te proširiti identitetsku politiku. Točno one politike o kojima nas je Orwell upozorio. Možete mirno spavati, Trump je mnogo stvari, ali Big Brother nije.

Međutim, Big Brother postoji i rodio se relativno nedavno. Naime, u Orwellovo doba su postojale brutalne tajne agencije koje su pokušavale kontrolirati javnu misao, koje su pratile osobe "štetne za društvo" i eliminirale ih na manje-više tih način. U Trećem Reichu je tu ulogu igrao Gestapo, u Sovjetskom Savezu najprije NKVD pa KGB, u Jugoslaviji je to bila OZNA, u SAD-u je tu ulogu imao (malo poznati) USSS. Orwell je zamišljao da će takve agencije sve agresivnije ulaziti u ljudske živote i da će kontrola ne-više-tajnih državnih agencija nad ljudima biti brutalna, totalna i nametnuta. Ono na što Orwell nije računao jest da će ljudi svojevoljno i vrlo entuzijastično dati sve relevantne najintimnije podatke u javni prostor, te da ćemo se natjecati tko će više osobnih informacija pustiti u javnost.

Mi smo sami sebi postali najveći špijuni.

Tri velika brata

U bilo kojem trenutku za bilo koga od vas koji čitate ovaj tekst postoje ljudi koje ne poznajete i koji mogu doći do gotovo svih osobnih i poslovnih informacija o vama. Tko je vaša obitelj, što volite jesti, gdje živite, gdje radite, kojim putem putujete na posao, gdje izlazite, koliko često se zadržavate u izlasku, koje porniće gledate, koje ste sve filmove u životu pogledali, koje ste filmove skinuli putem torrent, koje računalne igre igrate, u koje doba najčešće igrate računalne igre, koje knjige volite čitati, iz kojih dućana knjige kupujete, gdje ljetujete, s kim pričate na telefon, golišave slike koje šaljete svojim partnerima nakon tuširanja, s kim varate svoje partnere... Možete slobodno nastaviti niz unedogled. To uključuje prikupljanje informacija koje provodi NSA, ali postoji i druga strana priče.

Sve te informacije ste vi, nekada svjesno, nekada ne, dali u javni prostor. Nekada se svjesno, a nekada ne, dobrovoljno odričemo privatnosti i ogoljujemo pred neznancima; privatnost je početkom 21. stoljeća umrla. Ono što je bio mokri san svih vladara od prvih faraona naovamo smo mi, tehnološki najpotkovanija generacija sa ukupnim znanjem čovječanstva na dlanu, uspjeli ostvariti u ime naših vladara. Oni koji su to sve omogućili nisu bile državne agencije. Često se u slobodarskim krugovima kaže da ako nešto ne želite uraditi kako treba, prepustite državnoj agenciji da se time bavi. Kao i uvijek, efikasno rješenje je ponudilo slobodno tržište na kojem su vaše informacije postale roba kojom se trguje. Oni koji danas najvećim dijelom drže vašu privatnost u šaci su Microsoft, Google i Facebook.

Prije nego krenem secirati rad jedne po jedne firme, želim se odmah ograditi i reći da su ove tri kompanije našoj kvaliteti života donijele nemjerljivo poboljšanje i omogućile nam život neuporedivo lakši od onog koji su imale prethodne generacije. Da je našim očevima i djedovima kao klincima netko rekao da će cijeli svijet biti povezan na tako jednostavan način te da će svatko od nas imati apsolutno svo znanje svijeta na dlanu i u džepu, odmah dostupno, rekli bi mu da je lud i da je to nemoguće. Živimo u dobu nikad dostupnijeg znanja i, posljedično, nikad dostupnije moći. Mnogo je ljudi i kompanija za to zaslužno, ali ove tri kompanije su najuspješnije širokim masama to omogućile. Međutim, sve to ima svoju cijenu.

Micro$oft

Preko 80% svih korisnika osobnih računala koristi koristi operacijski sustav Microsoft Windows, a otprilike trećina od te grupe koristi Windows 10. Windowsi su za veliku većinu čitatelja jedini operacijski sustav za stolna računala na kojem su ikad u životu radili, te se nova 10-ka čini kao fantastičan napredak u odnosu na katastrofu koji su Windows 8/8.1 bili. Sve te nove sjajne značajke, moderan izgled kombiniran s dobro poznatim sučeljem ranijih verzija Windowsa, fantastični programi, stalna povezivost... ma fantazija. Jedna mala začkoljica se u svim tim novim značajkama krije – svih Vas koje koristite Windows 10 Microsoft špijunira i dijeli informacije s bilo kime tko ih je voljan platiti. Ne vjerujete mi? U ugovoru (EULA) koji ste potpisali kada ste aktivirali i instalirali Windowse eksplicitno piše sljedeća stvar:

We will access, disclose and preserve personal data, including your content (such as the content of your emails, other private communications or files in private folders), when we have a good faith belief that doing so is necessary to.

Dakle, pri svakoj instalaciji vi dajete odobrenje da Microsoft pristupi svim podacima na vašem računalu i na vašem OneDrive cloud korisničkom računu povezanim s vašim računalom te da s njima radi što god smatra da treba. Ako biste pomislili da je najgora moguća stvar to što Microsoft prodaje vaše podatke oglašivačima raznih marki tenisica i lancima fast food restorana, grdno biste se prevarili. Prema dokumentima koje je najpoznatiji žviždač na svijetu pustio u javnost, Microsoft otvoreno surađuje s američkom agencijom NSA i CIA-om. Svi vaši podaci, ne samo osobni, su uredno obrađeni od strane tajnih službi, a da agenti nisu morali izaći iz matične zgrade.

Kao šećer na kraju, vi sve to još i plaćate Microsoftu iz vlastitog džepa. Za razliku od ostalih operacijskih sustava, Windows nije ni slobodni softver otvorenog koda ni besplatan softver te ste za svako računalo izdvojili oko 1000 kuna za tu privilegiju da vam Microsoft i suradnici naruše privatnost.

Goolag

Tvrtka Google, odnedavno Alphabet, nastala je kao internetska tražilica. Zahvaljujući prvenstveno boljim idejama koje su pretvorene u proizvode bolje od onih koje je nudila konkurencija, u međuvremenu je izrastao u tehnološkog giganta koji je neprikosnoveni vladar operacijskih sustava mobilnih uređaja – Android. Ukoliko ste makar jednom instalirali aplikacije putem trgovine Google Play, znate da Vas svaka aplikacija pita za odobrenje da pristupi određenim informacijama na Vašem mobilnom uređaju.

Svi vaši podaci na telefonu – od kontakata preko slika i videa do povijesti browseanja – vašim korištenjem Androida postaju dostupni Googleu s pravom na neograničeno kopiranje, a u najgorem slučaju ne pripadaju vama već njima. Za razliku od Microsofta, operacijski sustav koji ste dobili na telefonu za vas je potpuno besplatan. To zvuči na prvu jako dobro, ali trgovci operacijskim sustavima vam ne poklanjaju operacijski sustav jer su jako dobri i eto besplatno dijele svoj OS jer žele mir u svijetu. Google vam besplatno daje operacijski sustav zato jer ste vi roba na kojoj Google zarađuje. OS nije proizvod, vi ste Googleov proizvod. Google živi od internetskog oglašavanja te su mu vaše navike i vaši podaci proizvod koji prodaje oglašivačima. (Apple također ne prodaje operacijski sustav, ali zato telefon naplati u iznosu od 150% koliko bi koštao telefon ekvivalentnih značajki koji ne nosi njihov brand.)

Krajnji cilj Googlea jest da Google postane najveća baza podataka u povijesti čovječanstva koja će imati i upravljati svim znanjem koje čovječanstvo ima. To je hvalevrijedan projekt, ali nemojte zaboraviti da su i vaši podaci dio tog znanja.

Za kraj priče o Googleu, jedan osobni detalj: iznenadilo me kada sam jedan dan krenuo namještati postavke na mobitelu i vidio da je u telefonu uredno zapisano gdje radim, kojim putem na posao idem, koliko mi u prosjeku treba da dođem od kuće do posla, gdje sam unatrag par godina izlazio van, u kojim sam restoranima jeo, u koliko sati sam u kojem restoranu jeo, itd. Niti jedan od tih podataka u telefon nisam unio ručno, odnosno sve ih je telefon prikupio autonomno i bez moga znanja o tome.

Fejsbuk

Čovjek kojega se treba bojati puno više nego Trumpa jest Mark Zuckerberg, i to ne zato što izgleda kao da planira pokušati osvojiti predsjedničke izbore 2020. godine. Carstvo koje je je Zuckerberg izgradio je izgrađeno na temeljima invazije u privatnost koju radi Google, pa napucano steroidima poznavanja psihologije. Operacijski sustavi Windows i Android sakupljaju Vaše podatke, a da vi toga manje-više niste ni svjesni. Facebook je, pak, platforma koja se vrti oko ideje da Vi osobno i svjesno dijelite svoje intimne živote sa čitavim svijetom. Dok podaci koje agencije, oglašivači ili neke treće pravne osobe mogu dobiti od Microsofta ili Googlea daju detaljne informacije o vašim navikama, podaci koje dijelite na Facebooku su puno detaljniji. Iz lajkova i drugih reakcija na tuđe objave daju se iščitati informacije o vašem karakteru. Psihološka igra koju Facebook igra jest ta da Vam je izuzetno stalo do slika i objava koje ste sami stavili na platformu, obzirom da na njih drugi reagiraju i dokazuju vam da ste kul i popularni.

Ljudi su s dolaskom društvenih mreža izgubili naviku razvijati slike. Sve osobne slike s ljetovanja, zimovanja, rođendana, izlazaka, svi selfiji, slike ljubimaca, omiljene hrane – sve je pohranjeno na serverima društvenih mreža, bila to Facebook ili neka druga. Koliko god bilo jasno da ne postoji računalni oblak, već samo tuđa računala, veliku većinu ljudi prošla bi jeza kad bi ozbiljno razmislili da vlasnik društvene mreže može u bilo kojem trenutku ograničiti pristup podacima koje su tamo stavili, manipulirati tim podacima po vlastitoj želji i dijeliti informacije o korisnicima s ljudima s kojima nisu prijatelji.

Apsolutna moć apsolutno kvari

Zašto su ove pojave uopće problematične? Microsoft uzima vaše podatke samo kako bi poboljšao vlastitu uslugu i Vama dao sustav krojen po Vašoj mjeri. To što daje podatke i NSA, to samo poboljšava Vašu sigurnost i osigurava mir u svijetu. Nema ničeg lošeg u tome, zar ne?

Google koristi Vaše podatke kako bi Vama olakšao život i poboljšao svoju ponudu. U krajnjem slučaju, vaši podaci se koriste i u znanosti – jedan od primjera je razvoj umjetne inteligencije. Ni ovdje u biti ne postoji problem, zar ne?

Facebook skuplja Vaše podatke i kroji newsfeed po Vašoj mjeri. Daje oglase relevantne Vama i na temelju Vaših podataka razvija platformu kako bi nam svima bila bolja. Nema ni tu ničeg loše, zar ne?

Ne bi bilo kada sve navedene tvrtke ne bi imale vrlo izražene ideološke i političke ciljeve. Sve te tvrtke – tri Velika Brata – otvoreno, neapologetski i u skladu s vlastitim političkim uvjerenjima cenzuriraju sadržaj kojem možete pristupiti i time aktivno oblikuju javno mišljenje bolje od bilo koje državne radiotelevizije ili bilo koje državne agencije. Microsoft, Facebook i Google su ostvarenje mokrog sna za kojeg Gestapo i srodne agencije svojevremeno nisu imali tehnologiju.

Nedavna afera u Googleu gdje je inžinjer James Damore napisao memorandum u kojem opisuje Googleovo forsiranje "različitosti" i politički korektnog novogovora je najbolje opisala u kojem se stanju nalazi Google i na koji način Google pokušava utjecati na svjetsko javno mišljenje. Molim Vas, prije nego počnete donositi zaključke o memorandumu o kojem ste vjerojatno već "sve čuli" iz naših medija, izdvojite 10-ak minuta vremena i pročitajte memorandum. Damore je dobio otkaz samo zbog iznošenja znanstvenih činjenica koje je Googleov CEO nazvao "štetnim stereotipima" (Trofim Lysenko bi bio ponosan da su ga ideje nadživjele). Google je, ironično, dajući otkaz Damoreu upravo dokazao svaku riječ napisanog memoranduma. Ono što su memorandum i Googleova reakcija na njega pokazali jest da Google aktivno radi na tome da društvo uvede u totalitarizam korištenjem identitetske politike. Više o tome je nedavno za The Federalist pisao Robert Tracinski gdje je istaknuo Googleovu shemu utjecaja na javno mišljenje koje je Google u već mnogo navrata izveo. Shema se sastoji od pet koraka:

  1. Stvori ideološku dogmu imunu na činjeničnu ili logičku kritiku
  2. Svaka diskusija o dogmi postaje uvreda i napad
  3. Utjecaj na medije da lažu i ad hominem napadaju sve disidente
  4. Zaposli i nagradi informante o utjecajnim disidentima
  5. Učiniti prijetnje nasiljem prihvatljivim kada je upućeno "štetnim" osobama

Matrica zvuči jezivo poznato?

Google također ima oformljen tim za cenzuru u kojem sjede Anita Sarkeesian i Zoe Quinn, zvijezde #GamerGatea i osobe koje se može smatrati bar djelomično zaslužnima što SAD ima Trumpa na vlasti . Naime, licemjerje Zoe Quin i Anite Sarkeesian je pokrenulo aferu koja je vremenom kao lavina pomela vjerodostojnost svih mainstrem medija. GamerGate nam je dao fenomen "lažnih vijesti" i bio je jedan od grassroots pokreta koji je potopio ustaljene institucije i pripremio teren za revolt čiju krunu predstavlja Donald Trump.

Baš te Anita Sarkeesian i Zoe Quinn određuju što smijete, a što ne smijete gledati na Internetu, te odlučuju koje će rezultate tražilica prikazati, a koje ne. Koje će preferencije prema "istini" imati na temelju vaše povijesti pretraživanja. To je vrlo jasan kulturni, ideološki i politički iskaz i jedan veliki srednji prst svim ljudima koji ne dijele totalitarističke progresivne vrijednosti.

Microsoft, kao dio kalifornijske "progresivne" političke grupacije, također gura identitetsku politiku pa smo ovu zimu imali kampanju "Spirit of the Holidays" koja gura političku agendu marksističke organizacije Black Lives Matter, ljevičarski pristup izbjegličkoj krizi i transgender aktivizam. Microsoft nije ni desetinu agresivan kao Google, ali bilo bi lijepo da je za praznike odabrao poruku koja nije bila politički obojana.

Naposlijetku, tu je Facebook, čiji se CEO ima aspiracija natjecati za predsjednika 2020. godine, o čemu smo već govorili iznad.

Kraj nevinosti

Moramo biti svjesni u kojoj smo mjeri zbog naših pojedinačnih akcija izgubili privatnost kao društvo i u kojoj se mjeri naši podaci koriste u oblikovanju javnog mnijenja. Povijest nas je naučila da čovjek bez privatnosti nikada nije bio i nikada neće biti slobodan čovjek. Vrijeme je da vratimo svoju privatnost i da preuzmemo natrag kontrolu nad našim životima, nad našim mišljenjem i nad našim informiranjem.