2020 - Najbolje desetljeće ljudske povijesti

Submitted by Wayland Spaulding on uto, 12/24/2019 - 19:46

Ne slušajte nikoga tko vam govori da je drugo desetljeće 21. stoljeća bilo loše razdoblje. Upravo proživljavamo najveće poboljšanje životnog standarda ljudi u povijesti čovječanstva. Ekstremno siromaštvo je po prvi puta u pisanoj povijesti palo na ispod 10 posto svjetske populacije. Sredinom prošlog stoljeća, ta brojka je iznosila preko 60 posto. Globalna nejednakost se smanjuje nezabilježenom brzinom - ma što vam kritičari kapitalizma govorili - kako Afrika i Azija doživljavaju brži ekonomski rast od Europe i Sjeverne Amerike. Smrtnost djece pala je na rekordno niske razine, glad je praktički nestala, a malarija, dječja paraliza i srčane bolesti su praktički iskorijenjene.

Malo tih činjenica su postale vijest u medijima, jer dobra vijest nikada nije vijest. Ali sve je pažljivo zapisano i proučavano. Mediji i mainstream političari redovno postavljaju “ali što ćemo…” tip pitanja. Ali što ćemo s velikom recesijom? Krizom eura? Sirijom? Ukrajinom? Donaldom Trumpom? Kako se netko pored tih stvari uopće usudi spomenuti da je svijet sve bolje mjesto? Jednostavan i činjenično točan odgovor na takva pitanja glasi - zato jer se loše stvari događaju i u svijetu gdje svijet svejedno postaje bolje mjesto za život. I zaista, svijet postaje bolje mjesto brzinom koja i najveće optimiste iznenađuje.

Jedno od heretičnijih predviđanja optimista s početka ovog desetljeća je glasilo da će se ekološki otisak ljudske gospodarske aktivnosti smanjiti, a ne povećati - kao što nas stalno uvjeravaju eko-katastrofičari - te ćemo kao društvo postati održljivije. To znači: naše bi stanovništvo i gospodarstvo rasli, ali naučili bismo kako smanjiti ono što koristimo od planeta Zemlje. I točno to se i dogodilo. Znanstvenik s MIT-ja, Andrew McAfee, nedavno je to dokumentirao u svojoj knjizi “More from Less”, pokazujući kako neke nacije počinju koristiti manje stvari, manje metala, manje vode, manje zemlje. Ne samo u proporciji s produktivnošću - manje svega, u apsolutnim jedinicama.

Ove činjenice baš i ne odgovaraju narativu kojeg nam Extinction Rebellion s malog Gretom na čelu prodaje. Idući put kada budete čuli Sir Davida Attenborougha kako svečanim i plemenitim glasom kaže da “onaj tko misli da može imati beskonačan rast na planeti s ograničenim resurcima je ili luđak ili ekonomist”, pitajte ga sljedeće. Što ako ekonomski rast znači korištenje manje stvari, ne više? Na primjer, standardna limenka pića danas sadrži 13 grama aluminija, većina tog aluminija je reciklirana. Sredinom stoljeća je prosječna limenka pića sadržavala 85 grama aluminija. Zamjena prve limenke potonjom je doprinijela ekonomskom rastu, ali smanjila potrošene resurse po piću. A vi ste jednako žedni bili sredinom prošlog stoljeća kao danas.

Ako vam to nema smisla, razmislite malo o svome domu. Današnji mobiteli imaju računalnu moć čitavih specijaliziranih računalnih laboratorija s kraja 70-ih godina prošlog stoljeća. Ja svoj mobitel koristim kao fotoaparat, kameru, radio, svjetiljku, kompas, kartu, kalendar, sat, glazbenu liniju, novine itd. LED svjetiljke koriste četvrtinu električne struje kao klasične žarulje (iako su veći zagađivači). Moderne zgrade općenito sadrže manje čelika i više od tog čelika je reciklirano. Uredi još nisu u potpunosti bez papira, ali koristi se puno, puno manje papira i registratora nego pred 50 godina.

Čak i za resurse čija je potrošnja zadnjih godina rasla je rasla puno sporije nego su stručnjaci 20. stoljeća predviđali. Na primjer, stručnjaci iz 1970-ih su predviđali koliko će svijet trošiti vode 2000. godine. Stvarna potrošnja vode 2000. godine je bila ravno upola manja od tih predviđanja. Ne zato jer na Zemlji živi manje ljudi, već zato što je ljudska inventivnost omogućila mnogo efikasnije navodnjavanje usjeva, daleko najvećeg korisnika vode.

Donedavno je većina ekonomista pretpostavljala da su ta poboljšanja gotovo uvijek uzaludna, zbog takozvanog jo-jo efekta: ako smanjite cijenu nečega, potrošnja nečega će neminovno porasti. Napravite energetski efikasniji izvor svjetlosti i ljudi će ostavljati svjetla u stanovima da gore dulje. To je poznat kao Jevonsov paradoks, po ekonomistu iz 19. stoljeća William Stanley Jevonsu, koji ga je prvi opisao. Ali McAfee iz gornjih pasusa tvrdi da Jevonsov paradoks ne drži vodu. Pretpostavimo da u kući stavite LED žarulje umjesto običnih žarulja sa žarnom niti te uštedite oko tri četvrtine računa za struju na osvjetljenje. Možda ćete i držati svjetla dulje upaljena, ali zasigurno ne tri puta dulje.

Učinkovitost u poljoprivredi znači da se svijet sada približava “peak farmland” trenutku - unatoč rastućem broju ljudi i njihovoj potražnji za sve više hrane i sve boljom hranom, poljoprivredna produktivnost raste tolikom brzinom da se ljudska potreba može zadovoljiti sve manjom površinom zemlje. Godine 2012. Jesse Ausubel sa Sveučilišta Rockfeller je tvrdio da zahvaljujući modernoj tehnologiji koristimo 65 posto manje zemlje za proizvodnju date količine hrane u usporedbi sa stanjem prije 50 godina. Do 2050. godine se procjenjuje da će područje površine Indije biti oslobođeno od poljoprivrednog iskorištavanja. Što znači jedna čitava površina Indije vraćena šumama, livadama, stepama, močvarama i ostalim biomima planetu Zemlji.

Pošteda obradivih površina i povoljnija klima su glavni razlog što se šume i ostali biomi šire, posebno u visoko industrijaliziranim i bogatim zemljama. Godine 2006. je Ausubel utvrdio da nijedna razmjerno bogata zemlja nije imala opadanje šuma i po gustoći drveća, i po površini. Krupne životinje se vraćaju u velikim brojevima u bogatim zemljama - populacije vukova, jelena, dabrova, riseva, tuljana, morskih i bjeloglavih orlova su u porastu diljem svijeta. Čak su i populacije tigrova počele opet rasti. Jeste li vijesti o tim događajima čuli na vijestima? Ili vidjeli na naslovnicama lokalnih novina?

Naravno da niste.

Statistika koja možda najviše iznenađuje jest da visoko-industrijalizirane zemlje EU koriste sve manje energije. John Constable s Global Warming Policy Foruma ističe da, iako je europska ekonomija višestruko veća u odnosu na 1970-e godine, i stanovništvo je brojnije, ukupna primarna potrošnja energije je zapravo pala. Veliki dio tog pada se dogodio posljednjih godina. To nije nužno dobra vijest - iako je energetska učinkovitost osvjetljenja, prijevoza i grijanja poboljšana, potrošnja energije je manja i iz razloga što uvozimo više “utrošene” energije u smislu energije potrošene za potrošnju čelika, aluminija i kemijskih proizvoda koji se više ne proizvode u Europi, i to najviše iz razloga što je energija u Europi neprirodno skupa, pogotovo kada se usporedi s cijenama diljem svijeta.

Ustvari, sva ta ušteda energije može uzrokovati velike probleme u budućnosti. Inovacija zahtijeva eksperimente, od kojih velika većina po samoj svojoj prirodi ne uspiju. Eksperimenti zahtijevaju energiju. Tako je jeftina energija presudna - što pokazuje i industrijska revolucija. Stoga bi energija trebala biti jedini resurs čija potrošnja bogaćenjem društva treba rasti. Srećom, moguće je da će nuklearna fuzija jednog dana isporučiti energiju u minimalističkom obliku, koristeći statistički nebitnu količinu goriva i zemlje.

Od svog osnutka, ekološki pokret je posve opsjednut ograničenim resursima. Dvije knjige koje su pokrenule zelenu industriju ranih 1970-ih - “The Limits to Growth” u SAD-u i “Blueprint for Survival” u UK - su obje plakale nad skorim iscrpljivanjem metala, minerala i gnojiva. “The Limits to Growth” je predviđala da će sa tadašnjim stopama ropa svijetu ponestati zlata, žive, srebra, kositra, cinka, bakra i olova znatno prije 2000. godine. Toj tvrdnji nije dugo trebalo da se nađe u europskim osnovnoškolskim i srednjoškolskim udžbenicima.

Sva ta situacija je dovela do toga da je ekonomist Julian Simon izazvao ekologa Paula Ehrlicha na okladu u košaricu od pet metala - po odabiru Ehrlicha - da će ta košarica 1990. godine koštati manje no što je koštala 1980. godine. Oba su kupila količinu kroma, bakra, nikla, kositra i volframa u vrijednosti od 200$ za svaki metal - 1000$ ukupna vrijednost košarice. Kameno doba nije završilo zbog nedostatka kamena, tvrdio je Simon, tvrdeći da ćemo naći nadomjestke ako ti metali zaista i postanu oskudni. Simon je glatko dobio okladu, košarica odabranih metala je zaista vrijedila manje nakon 10 godina, te je Ehrlich nevoljko napisao ček uz opasku da je “jedna stvar koja nikad neće biti u oskudici broj imbecila”. Do danas niti jedan od tih metala nije skuplji nego što je bio 1980., niti je rezerva smanjena, a kamoli da su nestali.

Moderna ironija je da bi mnoge zelene politike preokrenule trend korištenja manje stvari s napretkom, gdje su neke to već i napravile. Krunski dokaz je katastrofalni njemački Energiewende. Farma vjetroelektrana zahtijeva mnogo više betona i čelika od ekvivalentnog sustava temeljenog na plinu. Opozicija zelenih spram nuklearne energije je spriječila proizvodnju energije koja treba najmanje zemlje, najmanje goriva, i najmanje čelika i betona po megavatu proizvedene energije. Spaljivanje šuma kako bi posadili farme vjetroelektrana umjesto da izgaramo plin u termoelektranama znači veću eksploataciju zemlje, uništavanje doma većem broju djetlića - i još veće emisije stakleničkih plinova. Što je točno ono što se dogodilo u Njemačkoj. “Organska” poljoprivreda koristi puno više zemlje nego konvencionalna. Tehnologija nas je stavila na put prema čistijem i zaista zelenijem planetu, bez znakova navodnika. Ne trebamo skretati u luditskom smjeru odbacivanja energije i grljenja stabala. Ako to učinimo, gubimo tehnološku utrku i jedini način kako zaista učiniti život održivijim je dobri, stari genocid. Što Extinction Rebellion neironično zagovara.

I tako, kako ulazimo u treće desetljeće ovog stoljeća, slobodan sam dati jedno predviđanje na koje sam spreman kladiti se u ozbiljne novce. Do kraja trećeg desetljeća ovog stoljeća, vidjeti ćemo još manje siromaštva u svijetu, manju smrtnost djece, manje zemlje posvećene poljoprivredi na svjetskoj i regionalnoj razini. U svijetu će biti više tigrova, kitova, šuma i prirodnih rezervata. Europljani će biti bogatiji, a svatko od nas će koristiti još manje resursa, a živjeti boljim materijalnim životom. Globalna politička budućnost je možda neizvjesna i nikada se ne bi usudio dati ikakvo predviđanje na tu temu. Međutim, ekološki i tehnološki trendovi su prilično jasni i jednoglasni - i pokazuju u pravom smjeru.